Prvi nogometni koraci

Nekada smo na cesti sami prolazili višestranu tjelesnu pripremu, a danas taj je taj zadatak na trenerima najmlađih kategorija. Promišljajući kako da napišem članak o radu sa najmlađim klincima koji dođu u nogometni klub trenirati i zabaviti se, ne mogu se oteti dojmu da već puste godine radim s tim klincima i da su sada dečki rođeni 94′ izašli iz juniora već pred dvije godine, a baš je to generacija s kojima sam počeo raditi u mlađim pionirima Orijenta. Vrijeme leti…
Danas neću pisati o mlađim pionirima s kojima sam proveo većinu vremena, pisat ću o predtakmičarima s kojima sam proveo dvije predivne godine u NK Orijentu, sa prijašnjim iskustvom vodjenja iste kategorije u NK Pomorcu u svojim trenerskim počecima. Orijentove dvije godine u kojima smo brojali 75 predtakmičara na spisku, od kojih je najmanje 50-60 malih igrača redovito treniralo.

Tada su u klubu bila i 3 trenera u toj kategoriji pa su dječaci na treningu bile podijeljeni u 3 skupine, homogene skupine sastavljene od igrača koji su po trenerskim procjenama motorički napredni, manje napredni te oni sa velikim deficitima u motorici. Tehniku nismo zanemarili, ali prioritetno se radilo na motoričkim i funkcionalnim sposobnostima, a sekundarna je bila tehnika. Klinci kod kojih se vidio očiti smisao za igru te kinestetički osjećaj za loptu već tada naglašen, formirali su skupinu koja je imala svoga trenera koji je tehničke elemente (prijem, predaja, vođenje) mogao implementirati u kondicijski dio. U svakom slučaju glavna vodilja izrade programa bilo je zadovoljavanje senzibilnih faza u razvoju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti igrača-dječaka. Radilo se o programu u koji je svako dijete moglo ući, jer selekciju nažalost nije bilo moguće sprovesti. Razlike u sadržajima programa su postojale pa se tako pokušalo svaku skupinu zadovoljiti na kvalitetan način.

Sebastian Knapić_Malezija

Tri skupine dječaka obrađivala je na istom treningu tri različita treninga pa je npr. skupina jedan radila trening u kojem je dominantna sposobnost bila snaga i brzina, ali i fleksibilnost te koordinacija. Drugi trening u tjednu skupine su se zamijenile. Treći opet…
Kroz različite načine (štafete, imitacije različitih životinjskih kretanja kroz elemente “animal flow-a”, kružne treninge itd) pokušalo se u razdoblju od 40′-45′ (otprilike razdoblje koje, što se tiče koncentracije i primanja informacija, mali igrači mogu popratiti u treningu) odraditi zadane sadržaje, a nakon toga išlo se na slobodnu igru 4v4 u smanjenom prostoru prikladnom za taj uzrast.
Skupina dva radila je dominantne sadržaje iz domene koordinacije, fleksibilnosti, ali i izdržljivosti koja se odrađivala kroz poligon koji se sastojao od 50-ak metara kvadratne staze sa raznim instrumentima koji bi “natjerali” klince na dugotrajnu radnju od npr. 4 kruga u prvom setu da bi u drugom i trećem setu radili 3 i 4 kruga. Krug ne bi trajao više od 1′. Pauza između serija bila je 4-5′. Kod tako male djece kad je volumen rada u izdržljivosti u pitanju, moj moto je “bolje manje, nego previše”.
Skupina tri radila bi dominantni program poput skupine jedan (snaga+brzina), a nakon toga naglasak na rad osnovnih tehničkih elemenata (predaja, prijem lopte, vođenje…) sa “naprednom” skupinom dječaka.
Zašto takav pristup, a ne pristup rane specijalizacije kakav je bio na snazi do mog dolaska u tu kategoriju? Mišljenja sam, a potkrijepio sam ih znanstvenim činjenicama i istraživanjima pa došao i do zaključka da nisu jednostavno vremena kao nekad.

NK Orijent stara slika

Nekad je rana specijalizacija u nogometnom treningu i mogla biti provedena jer je npr. moja generacija prakticirala u slobodno vrijeme sve moguće sportove pa kada samo razmislim o svom djetinjstvu i sjetim se sportova koje smo prakticirali ispred zgrade i okolo po cijelom kvartu, spomenut ću samo neke: odbojka, košarka, stolni tenis, tenis na cesti sa plastičnim reketama i spužvenom lopticom, modificirani bejzbol, rukomet, ljeti plivanje, nogotenis i naravno nogomet… Kada nakon vremena koje si proveo u takvim aktivnostima u svoje slobodno vrijeme dođeš na nogometni trening, treneri tada nisu trebali raditi višestrane i bazične elemente jer je to dijete odradilo kroz igru u vlastitom angažmanu i postojali su univerzalni mali sportaši. Danas je to drugačije i metodologija se mijenja, ustvari mora se mijenjati jer ako taj višestrani i bazični dio nije odrađen na kvalitetan način, mali sportaš ostaje zakinut za podražaje takve vrste i gradimo kuću bez temelja.
Poznata Ajaxova škola već godinama ubacuje u svoje trenažne sadržaje i trening juda, trening gimnastike, atletike koji i jesu tzv. “bazni” sportovi.
Treneri moraju pratiti trendove, učiti nove sadržaje, naučiti prezentirati nove sadržaje, surađivati sa trenerima ostalih sportova (uostalom zašto se dijete ne bi našlo u nekim od dodatnih sportova?) jer samo takav način daje nam djelomičnu garanciju univerzalnosti malih sportaša koji će ispoljiti svoj potencijal u sportu na kvalitetan način. Dijete mora biti ispred svega, njegov razvoj, njegov potencijal da izrasta u kvalitetnu osobu kojoj će sport biti važan čimbenik života u zdravstvenom i psihosocijalnom aspektu bez obzira na rang bavljenja sportom.
Budimo pametni s klincima u sportu, podržimo ih, ohrabrimo ih!!!

Sebastian Knapić
Prvostupnik kondicijske pripreme sportaša
UEFA B trener

logo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.