Djeca i natjecanja

O kolikom omjeru govorimo kada su treninzi i natjecanja u pitanju? Što ustvari trening predstavlja djeci i trenerima? Što je natjecanja za malog sportaša? Kako naučiti male sportaše da treniraju i uvjeriti ih da bez treninga ne mogu ispoljiti sav potencijal koji imaju?
Veliki sportski znanstvenik Tudor O. Bompa u svojoj knjizi o malim sportašima („Cjelokupan trening za male pobjednike“) preporuča frekvenciju treninga, tj. omjer treninga i utakmica 2-4:1, tj. barem 2 do 4 treninga na svaku odigranu utakmicu. Ne daje pretjeranu važnost natjecanjima i pobjedama radi pritiska koji se radi kod djece kada su natjecanja u pitanju pa djeca ne mogu ispoljiti cijeli potencijal što se tiče izvedbe. I ima nekog smisla, zar ne?

logo

Usput rečeno, kao trener, ni ja nisam pobornik ligaških natjecanja u onim najmlađim kategorijama (kod nas mlađi i stariji morčići) i osobno sam mišljenja da natjecanja, ali ona zdrava natjecanja, klinci trebaju početi u kategorijama od 11/ 12 godina. Kad kažem zdrava natjecanja, mislim o opuštenom formatu natjecanja (turnirsko natjecanje, trokut sistemi, bez ligaškog «pritiska») gdje će mali sportaš iz takvog natjecanja izaći zadovoljan, sretan jer se natjecao, prirodno frustriran porazom, ali svjestan da s novim treningom i budućim radom može puno stvari popraviti. S moje strane natjecanje se treba doživjeti kao prezentacija tjednog, mjesečnog rada u kojem ćemo roditeljima, protivničkoj ekipi i drugima pokazati što smo naučili i kako napredujemo s treningom.

U što su se danas pretvorila natjecanja, tj. lige mlađih kategorija najbolje oslikava podlistak Novog Lista koji izlazi srijedom – Viktorija. Uz brojke u tablicama, podosta uznemirujućih i kataklizmičkih naslova („Draga isprašila lokose“, „Katastrofalan poraz Halubjana“) koji nekoj djeci ubijaju svaku želju za sportom, a nekoj stvara opasan pritisak koji definitivno neće pozitivno utjecati na dijete sportaša, ne vidim ništa pozitivno, edukativno, a ni promotivno. Ustvari i ne sjećam se nekog pametnog intervjua s nekim trenerom koji je čitateljima ukazao na kvalitetne stvari u dječjem sportu.

Sebastian Knapić savjetuje

Danas su natjecanja najmlađih (mislim na lige U8 i U10) izmišljotina nogometne administracije koja ubire članarine za nove „natjecatelje“ pa takva natjecanja dobivaju obrise imitacije lige odraslih. Treba li to biti tako? Jesu li doista „klinci” mali ljudi? Ne, to ne treba biti tako i „klinci” nisu mali ljudi jer je njihova percepcija natjecanja drugačija, jer djeca vole pobijediti, ali ih trebamo naučiti da i iz poraza možemo uzeti nešto pozitivno. A stres koji se pojavljuje u njima, najviše zbog pritiska pobjede, uzrokovan pritiskom trenera, ali i roditelja koji u većini slučajeva nimalo ne pomažu svojim ponašanjem (čast izuzecima), ne može biti apsorbiran na kvalitetan način. Dapače dobivamo preplašenog sportaša koji se boji pogriješiti, a gdje je nestalo ono da se na greškama uči?

Jednostavno je, pati mali sportaš kojem sport u toj dobi treba biti predstavljen kao nešto pozitivno. Pati izvedba, pati tehnika, pati njegova budućnost. Danas, kada nam prijeti opća opasnost od srčanih bolesti, pretilosti (11% školske djece je pretilo), svakom sportskom treneru, kondicijskom treneru i odgajatelju treba biti obaveza educirati malog sportaša kako da ostane što duže u sportu. Predstaviti mu sport na način da i nakon aktivnog bavljenja sportom i amaterskog natjecanja postoji i rekreativni sport u kojem trening zauzima važan način života. Cilj nam treba biti kvalitetno usmjeravati i privikavati male sportaše kako da ostanu sportaši cijeli život. A i državne institucije bi trebale preuzeti glavnu riječ u određivanju strategije prevencije od srčanožilnih bolesti i pretilosti.

logo

Uloga roditelja bi trebala biti zaštitnička jer samo rješavanje djeteta nepotrebnog stresa pokazat će se u godinama ispred njega jednim pametnim i razboritim činom.
Roditelji trebaju poduprijeti dijete u svim natjecanjima koje će sustav nažalost sprovesti (jer danas je život jedno veliko globalno natjecanje), ali svojim nekritičkim ponašanjem podržati dijete i trenera koji radi sa njihovim djetetom.

“It’s not competition itself produces negative consequences – it is the overemphasis on winning that is counterproductive.”
(Foundations of Sport and Exercise Psychology, p.126)

Sebastian Knapić, prvostupnik kondicijske pripreme i UEFA B trener

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.