Kako provoditi taktičku obuku kod nogometaša početnika?

Gledajući nogometne početnike sve više uviđam temeljno nerazumijevanje igre, odnosno taktičku neobučenost. Milivoje Gabrijelić je davno napisao: „Taktika u nogometnoj igri je zajedničko i svrsishodno djelovanje pojedinaca u okviru momčadi s ciljem formiranja napada i obrane, te prelaska iz obrane u napad i obrnuto.“ Do zajedničkog, k tome svrsishodnog djelovanja pojedinaca u službi momčadi, teško je doći. No, kako počinjemo taktičku obuku? Koji su sistemi tu bitni, koje taktičke upute i zadaci?

IMG_8179

Obuka igrača u Hrvatskoj kao da slijedi neke trendove u određenim vremenskim razmacima. To je moje opažanje. Trenutno, čini mi se da je snažan naglasak na treningu brzine. U nekom trenutku pričali su mi o 5000 ponavljanja tehničkog elementa koja su potrebna da bi se isti usvojio. Dok gledam utakmice polaznika škola nogometa, primjećujem nedostatke vezane uz razumijevanje igre. Nedostaje mi „svrsishodno djelovanje pojedinaca u okviru momčadi“, laički bih rekao nogometna inteligencija ili smisao za igru. Pa se i ta brzina i ta tehnika pogrešno koriste. Zapravo, pričam o taktičkoj obuci igrača.

logo

Gdje je problem? U treningu, naravno. Početnici na treninzima prečesto igraju igre u prevelikim brojčanim omjerima. Primjerice, 16 igrača na treningu početnika, u glavnom B dijelu treninga igrat će nogomet 8:8. 22 igrača na treninga mlađih pionira jedva čeka trenutak kad će zaigrati na „velike golove“. Posljedica je gomila dodira za najistaknutije pojedince, isključenost iz igre manje talentiranih i nepostojanje taktičke obučenosti. Jednako je pogrešno kada treneri, grabežljivci za rezultatom i osobnom promocijom, uigravaju prekide na štetu vremena koje su trebali posvetiti obuci prikladnoj za tu dob sportaša. Ili uigravaju linije s djecom koja tu složenost još ne mogu pojmiti zbog ograničenja njihove razvojne dobi. No, treneri to ne žele znati jer onda bi oni bili samo treneri djece, a to je tako daleko od ozbiljnog nogometa. Onda trošimo 10 treninga na uigravanje onoga što dijete ne može razumjeti, dok bi za 2 godine na taj isti segment potrošili 1 trening. Ekonomija vremena, kolege.

IMG_8066

Pa kako će onda djeca dobro izgledati na terenu za vikend (nije da je to bitno al’ ajde)? Taktička obuka počinje s prvim treningom. Igre koje provodimo moraju biti u manjim brojčanim omjerima. Tako smo sigurni da će svako dijete u svakom ponavljanju i svakoj akciji biti uključeno u rad i imati priliku naučiti. Igramo igre od 1:1 do 4:4, pri čemu u ovoj potonjoj igri imamo zastupljene obje širine i dubinu, dakle kompletnu „nogometnu simulaciju“. Razne igre u kojima ćemo primijeniti odnose 2:1, 3:2 i sl. mogu nam poslužiti u obradi univerzalnih taktičkih programa. Pomoću njih možemo obraditi kontinuirani napad, kontranapad, suradnju igrača u obrani… Modifikacijom pravila u igri postižemo ono što želimo dok u dječjem umu traje igra. I dalje daju sve od sebe, strašno im je zanimljivo i rastu (taktički, u smislu za igru) na očigled.

Jedan od najvećih problema koji opažam je iznimno loša igra bez lopte. Djeca izuzetno loše prepoznaju situacije i pravo vrijeme kada trebaju djelovati i kako u njima trebaju djelovati. Griješe u postavljanju tijela prema igri i ne znaju „pričati“ kretanjem bez lopte. U priručnicima o učenju taktike nogometne igre ne postoji obrađivanje ovih taktičkih elemenata, ne postoji metodički postupak. Taktika je „živo biće“ i nemoguće je predvidjeti silne varijante i situacije koje se javljaju u igri. No, izlaganjem početnika igrama koje potiču rješavanje problema, odgajamo taktički univerzalno sposobnije igrače koji prepoznaju posljedice svojeg djelovanja na terenu. Talentirana djeca lakše prepoznaju kako i kada djelovati. Inzistiranje na igrama (naglašavam igre, a ne vježbe) i dovoljno strpljena kod trenera koji neće rješavati probleme umjesto igrača, uzrokovat će napredovanje i kod prosječno talentiranih.

logo

Pritom, igrači će morati rješavati specifične tehničke probleme i bit će izloženi specifičnim zahtjevima po pitanju motoričkih sposobnosti. Vjerujem da je naglašavanje razvoja igračke inteligencije, koliko god to bio neopipljiv i laički termin, ključni, ali zapostavljeni dio nogometne obuke. Nije cilj „tesati“ igrača da bi imao najbolje rezultate na testu brzine ili izdržljivosti. Niti je cilj izolirano i analitički secirati izvedbu tehničkih elemenata. To su sve sredstva. Kao što su igre u malim omjerima sredstva za stvaranje igrača koji razmišljaju, koji znaju i zašto i kako svojim kretanjem djeluju u okviru momčadi.

Petar Nikolić, UEFA – B trener

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.