Dugoročni sportski razvoj u nogometu

Potrebe nogometnih početnika jako često nisu u skladu s treningom u kojem sudjeluju.

Pretpostavit ćemo da dijete niste upisali u školu nogometa da bi vrhunac doživjelo osvajanjem nebitnog turnira s 11 godina. Također, vjerujemo da ne biste željeli da vaše dijete već u pubertetu ima krivo držanje, loše prehrambene navike, loš odnos prema obavezama ili još gore, da se već teže ozlijedilo.

Da bi dugo ostalo u sportu (ne nužno nogometu) razvoj vašeg djeteta treba dugoročni plan. Možda će vam zvučati previše planirati 3 olimpijska ciklusa (12 godina) unaprijed. Međutim, tijelo i um djeteta osjete i pamte pogrešnu primjenu opterećenja, trening neadekvatan dobi, nepotreban psihološki pritisak i loše odgojne postupke.

Dugoročni sportski razvoj (Long Term Athletic Development) omogućava pravilan razvoj psihofizičkih sposobnosti i prati djetetov razvoj u kognitivnom, emotivnom, tehničko-taktičkom i motoričkom smislu.

Aktivni start, do 6. godine

Djeca trebaju sudjelovanje u nestrukturiranoj igri koja uključuje razne tjelesne pokrete. Učimo i razvijamo motoričke sposobnosti; brzinu, koordinaciju, snagu, ravnotežu, preciznost i fleksibilnost. Poboljšavamo posturu (stav tijela), funkcije mozga i mišića i njihove živčane veze. Učimo emotivnu kontrolu i socijalne vještine, izgrađujemo samopouzdanje. U ovoj dobi „trening“ ili bolje rečeno igraonica znači samo zabavu.

Zabavne osnove (FUNdamentals), od 7. do 9. godine

Kroz sudjelovanje u različitim sportovima razvijamo motoričke sposobnosti djeteta. U ovoj fazi kao nikada prije i poslije možemo djelovati na razvoj brzine i koordinacije. Učimo pravilne osnovne ljudske pokrete: skakanje, bacanje, kotrljanje, puzanje, čučanj itd. Aktivnosti postaju strukturirane, no naglasak je i dalje na zabavi. Razvijamo interes djece prema sportu i treningu i postavljamo temelj za kasniji specifični sportski razvoj. Izbjegavamo specijalizaciju u jednom sportu i samim time prerano odustajanje od sporta zbog zasićenosti i prevelikih zahtjeva.

Učenje treniranja, od 10. do 12.-13. godine

Ovo je zlatno doba za učenje specifičnih vještina sporta. Djeca koriste pravilno naučene obrasce kretanja da bi pravilno usvajala osnovne vještine specifičnog sporta. Trening je više formaliziran i strukturiran od prethodne faze. Trening je višestruko važniji od natjecanja. Ne postoji specijalizacija igrača po pozicijama, nego svi igraju sve i tako uče razne zahtjeve igre. prerana specijalizacija je podloga za razvoj ozljeda i izgaranja u sportu te posljedično odustajanja. U rijetkim je sportovima specijalizacija od rane dobi poželjna (npr. gimnastika), no timski sportovi s loptom nisu među njima.

Treniranje zbog treniranja, od 13. do 15.-16. godine

Vještine specifične za sport (tehnika) se usavršavaju i obuka tehnike treba biti kompletirana. Fizički zahtjevi treninga se povećavaju. Ova faza nastupa u različito vrijeme za svako dijete, ovisno o vremenu ulaska u pubertet, godini najvećeg rasta u visinu i brojnih drugih emotivnih, kognitivnih i tjelesnih faktora koji unutar istog godišta djecu mogu razlikovati za 4 godine po biološkoj dobi. Najveći odljev djece iz sporta se odvija tijekom ove faze pa je ona u tom smislu kritična za dugoročni sportski razvoj.

Treniranje zbog natjecanja, od 16. do 19. godine

Opterećenja se približavaju onima koja će sportaši imati u seniorskoj dobi. Usavršavaju se vještine specifične za sport i za poziciju unutar momčadi. Natjecanje postaje „ozbiljno“. Intenzitet i volumen treninga se povećava i važno je obratiti pažnju da dodatne sadržaje: prehranu, oporavak, prevenciju, psihološku pripremu itd. Sportaši na ovoj razini nisu prosjek, već predani prepoznati talenti koji su izabrali put koji ostali ne mogu slijediti.

Treniranje da bi pobijedili, odrasla dob

Naglasak je na sportskom rezultatu. U ovoj fazi, talentirani sportaši koji su prošli selekciju kroz sve faze razvoja, posvećeni su sportu. Sportaši su dostigli svoj potencijal i sada treniraju kako bi održali natjecateljsku formu na najvišoj razini.

Aktivni cijeli život

U ovu fazu ulazimo u bilo kojem trenutku života. Ne ganjamo nastup na Olimpijadi, ali želimo zdravlje i tjelesnu sposobnost u svojim životima, do kraja života. U idealnim uvjetima u ovu fazu ulazimo u jednoj od dvije faze. Ili nakon što smo razvili tjelesnu pismenost i naučili trenirati, ili nakon što smo ostvarili uspjeh u aktivnoj sportskoj karijeri.

I što sad to znači?

Prečesto se događa da „treneri“ male djece oponašaju programe treniranje koje su sami prolazili u seniorskom nogometu. Cilj je rezultat i osobna promocija pod svaku cijenu, a rad s najmanjom djecom je samo usputna stepenica prema radu u „pravom“ nogometu. Suviše specifičan trening je podređen ostvarivanju rezultata sada, na štetu dugoročnog razvoja. Višestrani trening je podređen dugoročnom, pravilnom razvoju i ostvarivanju najboljih rezultata u odrasloj dobi, „na štetu“ rezultata sada.

U jednom slučaju stvaramo zdravu bazu, temelje za skladan razvoj, naši su zahtjevi u skladu s mentalnim i emotivnim potrebama djece. U drugom slučaju, imamo uski razvoj mišića i njihovih funkcija, poremećene socijalne odnose, negativan utjecaj na motivaciju i u najgorem slučaju, kao kombinaciju navedenih faktora – ozljede.

Rana specijalizacija donosi puno toga. Kada je netko s 8 godina „rođeni napadač“ on brzo napreduje, Vrlo rano u svom životu postiže nadprosječnu izvedbu. Također, ima veliku šansu „izgorjeti“ prije nego što dosegne odraslu dob, biti nedosljedan u svojim nastupima, imati varijabilnu i nedovoljnu motivaciju te biti podložan ozljedama. Ipak, uvijek će vam ostati pehar za najboljeg strijelca na turniru uzrasta do 10 godina i priča što je moglo biti.

A što bi htio da vi iz ovoga zapamtite?

Vaše razigrano dijete s 4, 5 ili 6 godina ne bi trebalo „trenirati“ nogomet. Makar bilo rođeni nogometaš.

Za najmlađe polaznike škole nogometa 50% treninga ne bi trebalo imati uključene elemente nogometa. Prije nego što dobiju zadatak ovladati tim neposlušnim okruglim predmetom koji im smeta jer još ne znaju niti trčati, trebali bi usvajati pravilne obrasce kretanja, raditi na ispravnom stavu tijela i stvoriti uvjete da njihovo tijelo i um uopće mogu sudjelovati u organiziranom (i specijaliziranom) nogometnom treningu.

Istraživanja kažu da dijete ima potrebu družiti se, usvajati nove vještine, zabaviti se i tek na kraju natjecati se (ne pobijediti). Iskustvo nam govori da roditelji prečesto imaju potrebu pobijediti. Mi smo tu zbog vaše djece i naš je trening prilagođen njihovim potrebama. Treneri početnika u nogometu moraju biti svjesni da rade u korist djece i da će njihov rad donijeti natjecateljsku prednost nekom drugom treneru za 5 ili 10 godina. Nema instant rezultata. Nema hrane za ego. Učenje, dijeljenje, prilagođavanje, to je naša stvarnost.

Naša pobjeda se ne mjeri na semaforu. Mjeri se u sportskim navikama, u sportskoj kulturi, u odnosu djece prema svim drugim sudionicima u sportu i u njihovom odnosu prema radu. Daj sve od sebe, potrudi se najviše što možeš. Pogriješi, promijeni, nauči, rasti.

Dopustite djeci da griješe, mijenjaju se, uče i rastu. Ona imaju svoj tempo rasta i razvoja koji nije nužno u skladu s našim očekivanjim. Jedino na što stvarno mogu utjecati je njihov angažman. Pobjednici su ako se trude najviše što mogu jer ta će im navika u životu više značiti od dobrog driblinga.

Medalja s 10 godina vrijedi tisuću puta manje od „Kako ste treneru“? s 20 godina.

 

Petar Nikolić
profesor psihologije, UEFA A trener

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.